Alen Islamović (Bihać, 17. kolovoza 1957.), bosanskohercegovački rock-pjevač, nekadašnji član rock-grupa Divlje jagode i Bijelo dugme.
Djetinjstvo
Alen Islamović je kao klinca sa dvije i pol godine najstariji brat ga donio do grada Bihaća na vratu, pošto je cijela porodica selila jer je otac dobio novi posao. Sa dva brata , sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici “Petra Kočića”, a sadašnjoj ulici “502. bihaćke brigade”. Stariji brat je obožavao muziku i skupljao je LP ploče i singlove 65-70 tih godina. Ljubav prema muzici otkrio je i srednji brat pa je gramofon u kući urlao po cijeli dan i goninama dok je rastao Alen, ta bolest prešla je i na njega. Tih 70-tih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati no poslije prva dva akorda odustaje jer bol na vrhovima prstiju, koji prave žice da bi uhvatio akord porazio ga je.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša ali tajno da niko ne zna, jer se je gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, svađa, ali upornost se isplatila te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao par pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na eskurziju gdje je zavodio sa pjesmom “Šošana” svoje vršnjakinje.
Upisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend “BAG”, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi “TNT” i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976-1978 gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa” BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1000.
Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslje izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG i pravi igranke i sa tim bendom pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banja Luci. Na par koncerata Divljih Jagoda sa svojim bendom svira kao predgrupa. Te iste godine zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana JagodaA su Bišćani i iz Zagreba su htjeli preseliti u Sarajevo. Alenu je bilo ponuđeno mjesto bas
gitariste i Prijedorčaninu mjesto bubnjara. Napustiti Bihać, posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme bilo je biti ili ne biti, ali savjet starijeg brata koji je u njemu nešto vidio, pomogao mu je da spakuje kofere i krene u bijeli svijet pun izneneđenja, a da ni jednog momenta ne pomisli šta ga očekuje.
Doba “Jagoda”
Pobijedila je ljubav prema muzici. Roditelji nisu ni htijeli čuti za tu odluku ali tu je bio brat ,njegova podrška, njegov čuvar koji ga je štitio. Sarajevo grad snova. Prvi put se sreće sa poznatim ličnostima estrade na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Nova postava Jagoda, bubnjar Nasko i Alen su podmladili bend i trebalo je isfurati novi imidž benda. Album “Stakleni hotel” koji je izdao Diskoton Sarajevo sniman je u Beogradu 1980. Hit “Autostop” je vratio Jagode u život. Mnogo gaža i tezgi se otvorilo po Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Makedoniji i Bosni. 1982 godina je bila prekretnica Jagoda poslje odrađenih 200 nastupa. Novi zvuk se pojavio u svijetu – AC/DC. Jagode žele promjenu. Alen i na nastupima dok su ih radili volio je odpjevati koju pijesmu od AC/DC. To bi zazvučalo dobro i rodila se ideja da se na tom nešto uradi.
1982. godine Jagode se sele u Bihać dalje od medija i kuju plan osvajanja Yu tržišta i pripremaju novi album sa sličnim AC/DC zvukom. U Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi “Motori”, “Šejla”, “Nasmiješi se” i on preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka. Album “Motori” se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi “Čarobnjaci”, “Vatra” i stvoreni su novi idoli te generacije. Odličan image, više zapadnjački nego Yugo. Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tad nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, imaju gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma “Čarobnjaci” 1984. godine Alen tajno dobija poziv od Bijelog Dugmeta da im se priključi na novom projektu jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio odpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio jer je vjerovao više u ono što je radio sa Jagodama.
1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marky klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppelin, The Who, Rolling Stones. Legendarni Londonsi klub je bio svjetska atrakcija. Ko je tu svirao postao je i svjetska zvijezda. Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog financijske situacije
Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.
Početkom 1986. Alen gažira sam po diskotekama i nakon četiri mjeseca čulo se o raspadu Jagoda. To čuli i članovi iz Bijelog Dugmeta pa odluče ponovo zvati Alena u band jer i sa drugim pjevačem sa kojim su odradili jedan album navodno nisu sretni pa je i on otišao. Dugme, veliki zalogaj, najveći bend sa ovih prostora, mnogo hitova, mnogo afera, mnogo tračeva. Da li zagristi mamac ili proći pored njega, Alen je odlučivao dva dana. Ako je izgubio Jagode ovdje nije imao što izgubiti. Trebalo je igrati utakmice u prvoj ligi. Pristao je. Bio je spreman i iskusan i imao je snage da zaigra i takve utakmice. Nije imao šta izgubiti, samo je mogao povećeti svoju popularnost i još izgraditi sebe kao pjevača. Prelazak je bio za medije atomska bomba. Dok se je u Sarajevu pripremao album Pljuni i zapjevaj… novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakovano u do sad najveći projekt Bijelog Dugmeta.
Doba “Dugmeta”
Novine su pisale tad o najvećem transveru u rock n rolu. Najzad i taj bend dobija frontmena koji je sa sobom dovukao 800.000 curica. Projekt “kako prodati 1 000.000 ploča”. San Bijelog Dugmeta se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz banda. “Hajdemo u planine”, hit koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se je album snimao, atmosfera u bandu je bila fantastična. Turneja prepuna. Band je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli) koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo Zetra 25.000. Beograd Sajmište 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat. 1987 godine pravi se pauza i svako je radio ono što je htio.
Solo karijera
Aferu o izlazku iz benda podnio je stojećki i okrenuo se mirnom životu sa manje buke i galame. Vrtjela mu se i ideja da više nikad ne stane na binu niti što snimi. Vidio je da bendu kola iz političkih razloga idu nizbrdo pa je bolje povući se sa vrha nego sa dna. Svoj prvi solo projekt “Haj nek se čuje čuje” izdaje krajem 1989 i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim bendovima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina bavi biznisom.
Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album “Gdje je moj rođeni brat”. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je na tisuće humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album “Bauštelac” dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994., okuplja bend i snima u dijaspori live album “Live eurotour 95./96.” na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.
1997. oprema sebi studio za svoje potrebe i snima album “Samo nebo zna”. 1998. prvi put dobija poziv iz SAD-a gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao pola svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album “Istok zapad sjever jug”. Prikuplja pjesme drugih autora, dograđuje svoje i ispravlja i pokušava različita mišljenja spojiti u pjesmu.