Brusnica pripada vrsti bobičastog voća, a porijeklom je iz Sjeverne Amerike. Prvi uzgoj te biljke započeo je već 1816. godine na područjima gdje je brusnica rasla samoniklo.
Tokom juna i jula ta područja prekrivena su ružičastim cvjetovima i tamnocrvenim plodovima brusnice. Ljekovita svojstva i način uzgoja čine brusnicu doista jedinstvenom biljkom.
Raste na pješčanim, suvim i tresetnim terenima gorskih (većinom crnogoričnih) šuma. To je niski, trajno zeleni grm sa čvorastim, okruglim stabljikama, te kožnatim, jajolikim, tamnozelenim i sjajnim listovima, na naličju tačkastim i malo zavinutim nadolje.
Cvijet je bijel ili ružičast, postavljen na vršcima stabljike u punašnim, visećim grozdićima. Plod čine koralnocrvene bobice, nalik borovnici, koje se pojavljuju od kraja avgusta do prve polovine oktobra.
Imaju kiselkast ukus zahvaljujući većoj količini vitamina C u svom sastavu. Brusnice se sporo kvare jer imaju u sebi mnogo pektina.
Taj dragocjeni plod može se upotrebljavati u svježem obliku, čuvati smrzavanjem ili sušenjem, a popularan je i sok od brusnica.
Kao i od borovnice, i od brusnice se može praviti ljekovito vino. Osim toga, od brusnica možemo pripremati i različite umake i ukusna jela.
U fitoterapiji se primjenjuje i list brusnice, koji sadrži glikozid arbutin i trjeslovine. Uspješno snižava mokraćnu kiselinu u krvi te tako pomaže kod gihta i reume.
Odlično djeluje protiv upala mokraćnih puteva. U narodnoj medicini koristi se i kod želučanih smetnji.
Preporučuje se piti tri šoljice na dan najduže tri sedmice, a potom treba napraviti pauzu. Međutim, ne treba piti čaj od ove biljke i istovremeno uzimati hranu ili lijekove koji povećavaju kiselost mokraće.
Ne preporučuje se ni tokom trudnoće i dojenja, a zbog prisustva tanina može doći do tegoba u organima za varenje.
Brusnicu su u davnim vremenima upotrebljavali američki starosjedioci kao lijek za mnoge bolesti, npr. za upalu mokraćnih puteva.
Indijanci su znali da se brusnice mogu koristiti kao prirodni konzervans. Oni su ih upotrebljavali za pripremu jela koja su zvali pimecan.
To je koncentrat sušenog i usitnjenog mesa ili ribe, koji je pomiješan s mašću i brusnicama. Od te su smjese pravili pogačice, koje su nakon toga sušili na suncu. Za dugih zima te su im pogačice bile bogat izvor proteina i vitamina.
Takođe, miješali su ih s kukuruznim brašnom, a zatim su smjesu stavljali na rane kako bi spriječili trovanje krvi.
Istraživanje američkih naučnika pokazuje da tri čaše soka od brusnice na dan znatno podižu nivo tzv. dobrog holesterola (HDL) u krvi i za 40 odsto smanjuju rizik od pojave bolesti srca, pa stoga naučnici preporučuju pijenje takvih sokova uz svaki obrok.
Posebno je zdrav sok od brusnica koji sadrži male količine šećera.
Danas na tržištu postoje brojni preparati od brusnice. Postavlja se pitanje treba li piti sokove, jesti plodove ili druge preparate.
Kako bi se spriječili ili ublažili simptomi upale mokraćnog puta potrebne su velike količine čistog prirodnog soka od brusnice.
Takve količine zbog visokog udjela voćnih kiselina koje nadražuju sluznicu često dovode do proljeva i nekih želučanih smetnji.
Kada je dijagnostikovana bakterija ešerihija koli uz ljekarsku terapiju preporučuje se uzimati preparate od brusnice.
Stalna primjena preparata od brusnice slabi sposobnost prijanjanja ešerihije koli na tkivo mjehura te tako kontroliše stvaranje bakterijskog filma.
Djeluje kao prirodni antibiotik koji pri tom dovodi do potpunog izlučivanja bakterija iz mokraćnih puteva.
Sortiranje
Ako zrelu brusnicu prerežete napola vidjećete da u sebi ima četiri mjehurića ispunjena vazduhom. Ti mjehurići koriste uzgajivačima brusnica na dva načina.
Kao prvo, ne moraju ručno brati plodove, već mogu poplaviti cijelo polje, zatim pomoću mašina protresti biljke kako bi se zrele bobice odvojile od stabljike, te sačekati da bobice isplivaju na površinu. Zatim jednostavno pokupe bobice i sortiraju ih.
Ljekovita svojstva
Brusnice su, nutricionistički gledano, posebni plodovi bogati različitim zaštitnim materijama, uz klasične vitamine i minerale i druge hranjljive sastojke (vitamin A, vitamin C, kalijum i biljna vlakna).
U njima su okriveni brojni bioflavonoidi (npr. kvercetin), koji imaju snažno antioksidativno djelovanje, čime smanjuju rizik obolijevanja od različitih karcinoma (posebno se spominju rak dojke i rak debelog crijeva).
Antioksidansi osim toga pomažu i pri prevenciji određenih faktora koji podstiču nastanak kardiovaskularne bolesti.
Hipuricna kiselina, koja se takođe nalazi u brusnicama, predstavlja prirodni antibiotik, tako da se brusnicama pridodaju ne samo antibakterijska, već i antifungalna (protiv gljivica) svojstva.
Antocianini i proantocianidi iz brusnica, osim antikancerogenog djelovanja, pomažu i pri obnovi ćelija koje su odgovorne za vid. Brusnice uz sve to deluju i na snižavanje glukoze u krvi, što je jako korisno za dijabetičare.
Najvažnija stanja kod kojih se preporučuje svakodnevna upotreba tih izuzetnih plodova jeste u svakom slučaju upala mokraćnih puteva, budući da flavonoidi iz brusnica imaju posebno antibakterijsko djelovanje baš u tom dijelu tijela, zahvaljujući posebnim receptorima kojima se one vežu.
Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnica uništavaju i helicobacter pylori, koji je u najvećem slučaju uzročnik čira na želucu. Osim toga, brusnice uništavaju i bakterije koje su naseljene u ustima i koje inače vremenom dovode do raznih bolesti zuba i desni.
Sok
Na tri kilograma bobica dodati litar vode i kuvati dok im pokožica ne ispuca. Zatim ispasirati i sok procijediti kroz gazu ili cjediljku. U litar soka sipati 250 grama šećera i kuvati dva minuta, uz odstranjivanje pjene. Vreo sok nalivati u zagrijane boce i sterilisati ih na 90 stepeni 15 minuta.
Čaj protiv reumatizma
Kašičicu osušenog lišća preliti sa četiri decilitra ključale vode (dvije čaše). Dnevno piti pola čaše čaja, a terapija traje od 30 do 45 dana.
