Početkom osamdesetih godina, isprva stidljivo a zatim sve otvorenije i s većom snagom, indijska astrologija je počela zanimati zapadnjake. Do tada upoznati samo s načelima zapadne astrologije, te ponešto kineske, zainteresirani su počeli otkrivati jedan novi svijet, pun zapanjujućih detalja o tehnikama tumačenja, tanahnih preciznosti u izračunavanju, ali – mora se priznati – mnoštvom kontroverzi koje će, vjerojatno, još dugo ostati nerazriješene. Indijska astrologija postajala je sve popularnija, ali uglavnom medu „stručnjacima“, ako tako možemo nazvati malobrojne koji su se prihvatili na izgled teškog zadatka učenja novog nazivlja i neobičnih načela, te među simpatizerima raznih duhovnih pokreta pridošlih s Istoka. To je razumljivo jer je djotiš – kako se zapravo naziva astrologija drevne Indije – nastao u okrilju jedne posebne kulture – vedske kulture – koja zahtijeva razumijevanje odredenih tradicionalnih i filozofskih postavki, odnosno određenog svjetonazora.
Izbornik
