Pogled na nebeski svod otkriva mnoge objekte. Danju zapažamo zvijezdu našeg planetnog sustava, Sunce. Noću se na nebu, prepunome zvijezda, sjajem ističe Mjesec, a poput nešto manje sjajnih objekata zapažamo i planete. No, ni ‘svjetlost’ Mjeseca niti planeta nije vlastita, već odražena svjetlost Sunca. Iako se zvijezde gibaju, zbog njihove prividne stalnosti nazvane su ‘zvijezdama stajačicama’. Razlog tomu velika je udaljenost zvijezda pa je njihovo gibanje teško zapaziti. Stoga se doimlje da ne mijenjaju mjesto ili se ne kreću jedne prema drugima. Pričinja se kao da miruju. U zbilji nema apsolutna mirovanja. Naš je svijet zasnovan upravo na načelu kretanja. Mirovanje, dakako fizikalno uzev, samo je poseban oblik gibanja. Kaže se, tijelo miruje ukoliko ima stalne, nepromijenjene koordinate s obzirom na izabrani referentni sustav. No, u svemiru ne postoji niti jedna točka koja apsolutno miruje i za koju bi se mogao vezati apsolutni referentni sustav, stoga ne postoji apsolutno, već samo relativno mirovanje, odnosno gibanje.
