Ljudsko biće predstavlja mikrouniverzum unutar univerzuma i sve što smo u mogućnosti da pronađemo i vidimo u univerzumu, možemo pronaći i vidjeti unutar nas samih.
Kako bi bolje razumjeli energetski spektar trenutnog realiteta predstavićemo ga sledećim putem.
Univerzum predstavlja beskonačnu energiju koja se manifestuje u mnogim organskim i neorganskim oblicima. Tako da, unutar univerzuma postoje galaksije, a u okviru njih nebeska tijela (planeta Zemlja) sa živim bićima (ljudskim bićima) koja posjeduju vitalne organe koji su opet sačinjeni od ćelija (1), a one od molekula, unutar kojih postoje atomi (2) sa orbitirajućim energetskim nitima elektrona, protona, neutrona… Postavlja se pitanje, gdje je konačni kraj energetske minijaturizacije, odnosno konačne materijalizacije?
Taj prirodni proces se kreće od finijeg ka grubljem, dok ne postane opažen čulima i doživljen kao materija. Preobražavanje kompletnih materijalnih oblika koje vidimo u prirodi se zbiva uslijed protoka informacija kroz različita vibratorna polja iz viših, suptilnijih dimenzija na niže, i obratno.
Tako da, to zapravo ukazuje da kompletno postojanje i zbivanje u materiji ima svoj suptilniji vid. Najzad, iako je danas moderno govoriti kako pojavni materijalni svijet predstavlja vid “Maye”, jer je njegova prirodnost u kojoj živimo subatomska, za ljudsko materijalno tijelo – sve dok postoji u materijalnom medijumu, materijalni svijet predstavlja njegovu pravu realnost. Mi osjećamo materiju kao realni model manifestujuće relativnosti mikrouniverzuma i njegovih elemenata na Drvetu života.
Elementi Drveta života nas povezuju posebnim energetskim nitima, omogućujući da jasno osjetimo i primimo život kao dar od Boga, planetu Zemlju, nebo, floru i faunu. Materijalna tijela predstavljaju grublji vid te energije, dok misli uma, emocija i osjećanja zapravo predstavljaju suptilni vid energija u pokretu.
Energija je u nama, i mi smo u energiji. U toj konačnoj fotografiji, mi predstavljamo oličenje Izvora, iskonsku vezu mikro i makro prirode. Ta veza se ogleda u mnogim primjerima.
Na primjer, u makro prirodi planeta Zemlja je okružena sa oko sedamdeset procenata vode, dok tečnost u ljudskom tijelu popunjava približno istu količinu, i tako predstavlja njen mikro ekvivalent.
Povezanost mikro i makro prirode. Lijevo, moždana ćelija pod mikroskopom, i fotografija univerzuma. Desno, oko pod mikroskopom, i fotografija međuzvjezdane prašine. Moderna tehnologija nam omogućava kratke uvide da mi kao materijalna bića zapravo predstavljamo mikro ogledalo univerzuma, a da se taj materijalni odjek, takođe, reflektuje u ljudskim prirodnim potencijalima.
Mi uviđamo da ljudsko biće zapravo predstavlja ekspresiju univerzuma, i da kao takvo, podleže njegovim principima i zakonitostima. Sve dimenzije prirode su u njemu, a ne izvan njega. Nažalost, um ?ovjeka je konstantno fokusiran na trodimenzionu realnost, pa tako može da uvidi samo ono što mu je omogu?eno da vidi.