Pokretanje iz središnjeg područje ništavila jest stvaranje svjetla, pomicanje stvaranja iz ništavila u stvaranje svjetlosti. Svjetlosna središnja zvijezda prva je manifestacija praznine u individualnost. Pojavljuje se kao sjajna točka svjetla koja zrači iz nas u svim smjerovima. To je čista svjetlost, ali ne nužno sastavljena od boja kao što ih inače vidimo. Ova svjetlost različita je za svako živo biće na Zemlji. To je ukupnost svega što smo postali u najčišćoj razini bivanja, kroz mnoga iskustva, u mnogim inkarnacijama, kroz tisuće godina. Suština koja isijava iz tog mjesta u nama jedinstvena je. To je pročišćena, korijenska suština svih viših principa koje smo usvojili, naučili i živjeli. Ona je izvan dimenzija, ali je hologramska i pojavljuje se u središtu svake fizičke stanice našeg tijela, u staničnoj jezgri i u našoj DNK. Središnja zvijezda suprotnost je crnoj praznini. Ona isijava naš vidljivi život. Ne postoji odvojenost praznine središnje jezgre i bilo čega u našem životu. Pulsiranje naše životne snage i njeno očitovanje dopire iz dubine prividne praznine. Možemo pronaći tu duboku, crnu, baršunastu prazninu u središtu svake stanice, u jezgri svake stanice, u svojo DNK, uvijek okruženu blještavim rasprsnućem središnje jezgre.
