Klasični francuski puterast keks prhke teksture, veoma intenzivnog ukusa zahvaljujući siru, svježem začinskom bilju i maloj količini prepečene slanine koja daje dodatnu notu slanoće i čini ove kekse savršenim kao predjelo uz pićence prije večere.
Imam za vas jedan recept koji vam vjerovatno baš neće ličiti na mene, odnosno na receptiće koje objavljujem na blogu. I da znate da ne liči, ali je toliko dobar da mi nije problem da napravim izuzetak. 🙂 Samo da unaprijed kažem, keksi se jedu u maloj količini, obavezno kad imate prijatelje ili porodicu na okupu da ne biste došli u iskušenje da pojedete sve sami, dok ste još u kuhinji i stojite iznad pleha čekajući da se samo malčice prohlade, pa da se bacite na uživanje!
Radi se o klasičnim francuskim slanim keksićima (sablé), blago prhkim, puterastim, slanim i intenzivnog ukusa od sira, uz dodatak svježeg začinskog bilja, a u ovom konkrentnom slučaju, uz jedan ludo dobar dodatak – čips od slanine! Jej! Naravno, za vege verziju izostavite dodatak koji zvuči nezdravo, ali ako niste vegetarijanac, ne mogu da zamislim kako ćete sebi opravdati propuštanje tog užitka!
Glavni krivac za ovaj recept, kao i za sijaset drugih puterastih koji su ušetali u moju kuhinju je genijalni Dejvid Lebovic. Kad sam kupila njegovu knjigu „My Paris Kitchen“, danima sam koristila svaki slobadan trenutak, da pročitam makar uvod u recept ili samo sastojke za sledeći, označavala raznoraznim naljepnicama šta da pravim odmah, šta kad dođe sezona, šta kad nas bude mnogo i šta jednom kad nabavim sve te fensi sastojke ili kad bude neka prilika. A kako je neizbježno isprobavanje teklo, shvatila sam da trošim više putera nego u periodu kad sam u svakom trenutku imala kolače u kući – i to one prave, sa puterom, brašnom, šećerom, čokoladom i ostalim dodacima.
Jednostavno, šta god francusko poželite da napravite, nemojte kretati ako ne kupite jedno dobro pakovanje dobrog putera. Osim njega, i neki polutvrdi ili tvrdi odstajali sir, a i začinske biljke poput timijana, origana, vlašća, majorana, ruzmarina su takođe veoma zastupljene. Drugačije od uobičajenog bosiljka i peršuna koji su kod mene u upotrebi skoro koliko so i biber.
Ova knjiga je samo djelimično inspirisana klasičnom francuskom kuhinjom, a više oslikava način na koji danas jedu Parižani – domaće, ali i inspirisano raznoraznim svjetskim kuhinjama. Zapravo, tu su jela zastupljena na njegovom stolu ili ih, prosto, smatra posebnim. Uzimajući u obzir moje ranije iskustvo sa Dejvidovim receptima, to mi je već dovoljno ulivalo povjerenje da poželim da imam tu riznicu što prije.
Dejvid je poslastičar, piše već dugo blog DavidLebovitz.com, a o tome koliko sam naučila od njega i koliko imam povjerenja u njegove recepte sam već pisala u postu za njegov sjajni čokoladni krem. Ako samo pogledate ranije objavljene postove na blogu, možete primijetiti da mi je bio veoma često inspiracija. Ostaviću linkove na dnu teksta, pa se uvjerite zašto. 🙂
Ukratko, knjiga je sjajna i u jednom trenutku sam mislila da napišem recenziju, sa sve fotografijama i utiscima o isprobanim jelima, ali pošto nije prevedena i nemam gdje da vas uputim za recepte, odustala sam od ideje i za sad vam samo predlažem ovaj slani keks sasvim fantastičnog i prefinjenog ukusa. Ako ga napravite sa kvalitetnim sastojcima i pratite neke sitne napomene koje sam pomenula, sigurna sam da će vas oboriti s nogu, kao i sve koji ih budu probali.
Te sitne napomene se uglavnom tiču hlađenja tijesta i njegove prhkosti. Nemojte se začuditi što će biti veoma mrvičasto, takvo da ćete vjerovatno poželjeti da dodate malo vode. Nemojte! Uz pomoć folije ćete već uspjeti da formirate dvije rolne (vjerujte mi da hoćete), a posle nema brige. Druga stvar je da puter ne treba pretjerano umutiti i zbog toga je najbolje da to radite ručno (ili ako imate veliki mikser sa činijom i onda koristite pljosnati nastavak).
I još nešto, važno je da prije stavljanja u pećnicu keksi budu ohlađeni – ili da ubacite u zagrijanu pećnicu tek izvađenu rolnu koju na brzinu narežete i odmah na pečenje ili da već narezan keks ostavite u frižideru dok ne zagrijete pećnicu. Ako to ispratite, biće kako treba.
Nemojte me pitati može li manje putera ili sira, ili da li može maslinovo ulje umjesto njega, ni da li može feta umjesto tvrdog sira, ni da li može integralno brašno umjesto bijelog. Sva ta pitanja su na mjestu, ali prosto, nemam odgovor i iako mi ne priliči, u ovom slučaju nisam pokušala da napravim „bolju“, integralniju ili zdraviju verziju. Jedino što znam je da je u redu da izostavite slaninu.
Iako bih to možda i izbjegla :), napisaću nutritivne vrijednosti. Jasno vam je da ovo nije jedan od onih mojih klasičnih krekera, sa integralnim brašnom, sjemenkama i sa malčice ulja, ali sa druge strane, mnogo su ukusniji od onih običnih popularnih slanih keksa ili peciva napravljenih od jednake količine putera, sira i brašna ili nešto tog tipa. Samo da znate, oni nisu ništa bolji niti zdraviji. Eto, makar jedite ove francuske koji djeluju profi i obaraju s nogu! 😀
