U uzrastu između šestog i devetog mjeseca života djeca počinju puziti. I dok roditelji željno iščekuju puzanje jer je ono uvertira ka samostalnom hodu, često se desi da djeca pužu unazad.
Za roditelje koji ovo smatraju neuobičajnom pojavom treba da naglasimo da puzanje unazad nije znak neurološkog poremećaja.
Djeca pužu unazad iz nekoliko razloga, a najčešći je prosto pojednostavljenje. Naime, dijete se osjeća sigurnije i lakše ako se odguruje unazad i taj način kretanja usvoji kao najpogodniji.
Kroz nekoliko sedmica puzanja najčešće im ojačaju noge i poču puziti naprijed.
Pedijatri roditeljima obično savjetuju da budu strpljivi i da čekaju da dijete samo počne puziti na pravilan način, mada postoje i načini da mu pomognete u tome.
Na primjer, ispred njega stavite nešto za čim će krenuti jer se kretanje događa iz radoznalosti. S obzirom na to da se kreće unazad biće mu teško puziti naprijed ali mu nemojte pomagati.
Povremeno ga možete lagano uhvatiti oko struka i usmjeravati naprijed. Takođe, pokažite mu na vlastitom primjeru tako što ćete puzati naprijed uporedo s njim.
Međutim, ove taktike primjenite suptilno, nemojte pretjerivati i insistirati na puzanju naprijed, dijete će ga savladati kad dođe vrijeme za to.
