Dojenčad ima urođenu potrebu da ustima, tj. usnicama i jezikom istražuje predmete pa stručnjaci savjetuju roditelje da takvo ponašanje ne smiju ograničavati ili zabranjivati
Većina roditelja ne voli kada dijete stavlja predmete i igračke u usta. Uglavnom će tada svojoj bebici brže-bolje maknuti predmet iz usta, smatrajući da je to nehigijenski, da se dijete može razboljeti, a prisutan je i strah od mogućeg gutanja predmeta. Međutim, riječ je o urođenoj potrebi djeteta da ustima, tj. usnicama i jezikom, istražuje predmete pa stručnjaci savjetuju roditelje da takvo ponašanje ne ograničavaju niti zabranjuju. Pustite svoju bebu da stavlja igračke u usta. To je, naime, važan korak u djetetovom razvoju.
Istraživanje ustima
Stavljanje predmeta u usta prvi je način istraživanja okoline, tzv. oralno istraživanje. Javlja se u četvrtom mjesecu života i vrlo je učestalo do osmog mjeseca života. Tada dijete predmet istražuje ustima, a ne očima, kako se to obično misli. Djeca ustima istražuju predmete sve do 18. mjeseca, a neki i kasnije.
Vrlo je važno da su roditelji upoznati s ovom fazom razvoja te da se pobrinu da u djetetovoj okolini nema opasnih i sićušnih predmeta.
Važno je obratiti pažnju da je predmet kojim se dijete igra:
– dovoljno velik da se ne može progutati
– da nema oštrih rubova
– da nije obojen toksičnim bojama ili napravljen od toksičnih materijala
– da nije lomljiv
Manualno istraživanje
U šestom mjesecu života dijete se u igri počinje koristiti tzv. manualnim istraživanjem. Dijete predmete baca na pod, udara s predmetom o podlogu, maše njime po zraku. Roditelji ponekad za ovaj način igre nemaju razumijevanja pa prekore dijete, a ono putem ovakvog načina igre istražuje težinu predmeta, zvukove, tj. tzv. taktilno-kinestetičke funkcije predmeta. Ova faza obično traje do djetetove godine dana, a kod neke djeca i nakon 15 mjeseca života.
Vizualno istraživanje
Dijete počinje očima promatrati predmete tek s osam do devet mjeseci. Prije toga djeca koriste oči da bi uočila predmet i približila mu ruku.
Prilikom istraživanja okoline djeca koriste različite načine ponašanja, pa su tako neki skloni promatranju predmeta, dok drugi upoznaju predmete tako da ih više istražuju rukama i ustima.