Znate li za onu priču o nekoj nani koju su pitali u kojem trenutku u njenom životu joj je bilo najljepše? Na to pitanje nana k’o iz topa odgovori – ’43! Zabezeknuti njenim odgovorom upitaše je kako je moguće da joj je ’43. ikako moglo biti najljepše kad se cijeli svijet oko nje raspadao u stravičnom ratu? Tad shvatiše da je nana ’43. bila mlada djevojka koja je prvi put u životu spoznala šta znači biti zaljubljen, pa opijena tim blaženim osjećajem i nadahnuta energijom koju samo ljubav daje jedva da je i primijetila sav užas koji se dešavao oko nje. Za nju je jedno sjećanje, jedna lijepa uspomena bila dovoljna da za cijeli život po dobrom upamti neviđeno užasavajući period.
Taj fenomen divne uspomene, nostalgije i sjete za vremenom koje je prošlo, odnosno prostorom na kojem se nekad živjelo opjevan je u jednom od najvećih hitova Hanke Paldum “Pamtim još” sa albuma “Tebi ljubavi” iz 1984. godine. Valja naglasiti da je pjesma izašla iz pera Miše Markovića.
Već prvi taktovi ove numere dočaravaju osjećaj sjete, da bi nam stihovi koji slijede u potpunosti približili cijelu priču. Lirski subjekt pjesme je žena koja se, suočena s ulaskom u pozne životne godine, prisjeća mladosti i nekih odluka koje je donijela na svom životnom putu. Ova pjesma na najbolji način ilustruje kako je sve u životu relativno, sklono promjenama i različitom percepcijom.
Iz narativa pjesme negdje se naslućuje da je heroina ove priče odrasla u siromaštvu, te da joj je u mladosti jedina preokupacija bila bijeg iz siromaštva. U starosti ili zrelijoj dobi, kada je ostvarila sve životne ciljeve, shvatila je da joj to nije pružilo nikakvu sreću, odnosno da je nasrećnija bila u periodu materijalnog siromaštva.
Istovremeno, to je period kada je bila najbogatija drugim stvarima. Tada je bila slobodna, tada je uživala u ljepotama zavičaja, tada je bila sigurna u zaštitu i podršku najbliže rodbine. Frapantno je kako često nismo svjesni koliko malo nam je potrebno za istinsku sreću i ispunjenje duše. Zbog toga je čovjek prokleto stvorenje, jer uvijek želi ono što drugi ima, te zanemaruje i obescjenjuje sopstvena bogatstva.
Ipak, heroina ove pjesme je, iako možda kasno, shvatila šta su prave životne vrijednosti i šta je pravo bogatstvo. I njoj je, kao i nani sa početka priče, bilo najljepše kad joj je bilo najgore. Zbog toga pamti još…
