U svim starim civilizacijama obraćala se velika pozornost na Mjesec. Mnoge svetkovine su bile posvećene njemu. Ceremonije su se odvijale za mladog ili za punog Mjeseca. Pri mladom Mjesecu nesvjesno je jako podatno otvoreno za prijem rituala, pri punom je djelovanje Mjeseca na zemlju i ljude najjače izraženo. Sve piramide i svi stari hramovi građeni su nakon točnih izmjera terena, položaja Sunca i Mjeseca. Četiri točke su bile vrlo bitne – zimski, proljetni, ljetni i jesenji solsticiji, jer znače kraj jednog ciklusa, početak novog prirodnog impulsa, vrhunac djelovanja jedne energije, ravnotežu i kraj tog impulsa. Bilo je hramova posvećenih Suncu i hramova posvećenih Mjesecu. I kod jednih i kod drugih se vodilo računa kada će se započeti sa gradnjom, već prema fazi, usponu ili padu Mjeseca, te kroz koju konstelaciju bi Mjesec prolazio u početku i u završetku gradnje istih.
