Premda se kadkada, kad imamo loš dan, upitamo „Jesam li ovo stvarno ja?“, nepogrešivo znamo da taj odraz iz ogledala pripada upravo nama. Ali, jeste se nekada zapitali što je to što nam omogućuje tu sposobnost? Vrlo veliki broj ljudi i danas vjeruje da u vezi s ogledalima postoji nešto neobično i jedinstveno i da ona nisu samo bezazlene “stvarčice” u koje se pogledamo kada želimo provjeriti kakva nam je frizura. Čak i nakon drastičnih promena izgleda, uslijed plastičnih operacija ili saobraćajnih nesreća, ljudi znaju da ta „nova slika“ u ogledalu pripada njima. Tijekom prepoznavanja sebe u ogledalu dolazi do multisenzorne integracije – uparivanja vizualnih informacija (slike iz odraza) i takozvanih proprioceptivnih informacija o položaju, orijentaciji i kretanju dijelova tjela. Također, da bismo ove informacije mogli pravilno povezati, potreban nam je određeni nivo svijesti. Psiholozi prepoznavanje u ogledalu smatraju indikatorom takozvane samosvijesti, to jest kognitivne sposobnosti da odvojimo koncept sebe od koncepta drugih ljudi. Takva sposobnost uključuje svjesnost o vlasitom biću, karakteru, mislima i emocijama i svjesnost o tome kako nas drugi doživljavaju.
