Kada postajemo Ljudi Anđeli, um i svijest miruju tako da srce može govoriti. Prestajemo poklanjati pozornost našim mislima, a počinjemo se posvećivati tihim razdobljima između dviju misli, s ciljem da što više produljimo trajanje te tišine. Kao posljedica toga, ideja molitve i bivanja u fokusu gubi svoje značenje jer čin molitve kroz svijest je čin ega, ograničavajući za naše više ja. Nadilazeći ego oslobađamo više ja da bi se očitovalo u jedinstvu. Razmišljanje pripada dvojnosti. Ljubav pripada jedinstvu. Nema misli bez prosuđivanja, nema bezuvjetne ljubavi bez tišine duše. Kada postajemo Ljudi Anđeli, um i svijest miruju tako da srce može govori ti. Kada ne stvaramo užitak, radost i obilje, makar mu i težimo, to znači da naš ego još uvijek uništava ono što želimo, nastavljajući projicirati u naše živote slike koje smo kreirali kroz prosuđivanje i ograničavajuća vjerovanja. Mogućnost da se manifestiramo ne dolazi samom molitvom, traženjem niti time što smo usredotočeni. Oslanjajući se na tišinu svijesti, ostavljajući naše Više ja slobodnim da stvara i izražava jedinstvo, mi konačno otvaramo naš život prema iskustvu ljubavi, užitka i obilja što su rođenjem dana prava svakog ljudskog bića. Kada spoznaš svoju prava prirodu, ti si Bog. To će biti u jedinstvu.
