Duše prije inkarniranja svojom slobodnom voljom biraju kakav će biti njihov put: koje korake će napraviti, koju kušnju će prihvatiti kako bi napredovale. Iako još nisu uspjele naučiti iz dosadašnjih kušnji u prošlosti, nastavit će se suočavati sa sličnim teškoćama sve dok svjesno ne odluče takva iskustva preokrenuti u Svjesnost i Ljubav. Nitko to ne može učiniti umjesto njih, čak niti Čovjek Anđeo. Kad želimo nekome pomoći pod svaku cijenu, time ometamo putovanje njegove duše, ograničavajući mu slobodan izbor da odluči kako i kada, da spozna svoju božanstvenost. Time izlažemo sebe bolu i frustraciji. Kadu netko pati, možemo mu ponuditi, uvijek i svaki put, da budemo tu za njega. Ali poduzeti nešto smijemo samo onda ako imamo pristanak njegove duše. Svako je ljudsko biće kao Bog inkarniran u tijelu, jedan i apsolutan stvaratelj svog vlastitog postojanja. Prepoznajući i štujući Boga u drugima, mi prepoznajemo i štujemo Boga u nama samima. Prema Svetom zakonu slobodne Volje, možemo samo čekati da oni kojima želimo pomoći budu spremni zatražiti to od nas. Hoće li to učiniti riječju ili tišinom, to nije Važno: osjetit ćemo da njihov zahtjev da im pomognemo dolazi iz njihovog srca u naše. Samo tako smijemo se umiješati i pokazati im svjedočanstvo svoje Ljubavi.
