Ako je jednom naša molitva bila dijalog ili neki zahtjev izvan nas samih, a sada smo svjesni naše Božanske prirode, u čemu je uopće smisao molitve? Ostajući tiho u molitvi čujemo naše Više ja, povezujemo se sa Božanskim u nama samima. Ego stalno proizvodi misli, a kao posljedica, u zrcalu naše svijesti sve se događa kao njihov odraz. One se pojavljuju i nestaju, a mi ih možemo opažati i puštati bez osuđivanja, bez osuđivanja samih sebe. Možemo jednostavno ostati u tišini, biti pozorni i prisutni, ali uključeni. U jedinstvu, molitva je tišina svijesti. Poništi svoje misli i tvoje više ja bit će slobodno da stvori tvoju novu stvarnost. Očisti svoju svijest i ispunit će te ljubav jedinstva. Razmišljanje pripada dvojnosti. Ljubav pripada Iedinstvu. Nema misli bez prosuđivanja, nema Bezuvjetne ljubavi bez tišine duše.
